Pjesme o Ozlju
O Ozlju je ispjevano mnogo pjesama, a tekstom pisano još više.
U nastavku Vam dajemo malen, ali značajan prilog pisanoj riječi lirike o Ozlju.
Tekstove možete pročitati ili preuzeti u nastavku.
Na Ozlju gradu
(August Šenoa, 1872. godine)
Pred tvojim pragom pomolih se, eto,
Od svih hrvatskih prvi ti moj grade,
Davnine naše kameniti ti jade;
Da, duša veli: Tu je mjesto sveto!
Hrvatskih misli kolijevke gle prave,
Mogile eto hrvatske nam slave.
Na strmu vrhu stojiš krut, ponosit,
Ko smjela duša davnih ti vladara,
Nebeskim zvijezdam pripravan prkosit
Ponosit pitaš:»Gdje mi ima para,
Pohvalit koja može li se strana,
Ko ja što mogu - kuća Zrinskih bana?!
Kamenit oklop prsi moja krije,
Kamenita i Zrinska prsa bila,
Sveg istoga salijetala ih sila,
Al Zrinsko srce uzdrhtalo nije.
Visoko ko što strše kule moje,
Junački rod uspinjo glave svoje.
A zrinska volja kao stijena kruta,
U koju Kupa pjeneć se zabada,
Trajaše tvrda, dušmaninu ljuta:
A Zrinska drevnost cvala uvijek mlada:
A Zrinski rod ko hrast u mojoj gori
Stajaše stavan: živ ga ne obori.
Sa njegovih djela sustala bje slava:
Po svemu svijetu dično ime leti,
I mnoga carska pokloni se glava,
Sa imena tog drhće Stambul kleti:
A polubozi, svijetu svem poznati,
Tuj bjahu krotki ljudi, tuj Hrvati.
I pođoh dalje u dvorane puste
U čudno carstvo starodavnih sjena.
Čuj! Kakvi zuje tajni glasi? Čuste?
Ne slaže l' strune «Jadranska sirena»?
A ona gospa do prozora eno?
Hrvatice oj prva ti - Jeleno!
Da, tu vam zipka, stol i odar bili,
Tu nicale vam suze, smijeh i pjesme,
Iz ove gorske krepljaste se česme.
Čuj ono zvonce sa brežuljka malo,
Na molitvu to zvonce vas je zvalo.
A sada? - Sada? Pitaj hrast taj stari
Nad svodom pitaj kamenitog lava,
Oj, gdje su vaši stari gospodariI
ta hrvatska njina gdje je slava?
Da, pitaj, pitaj! - Kamen ti ne zbori.
«Gdje»? pitaj! - «Gdje» ti jeka odgovori!
I mislim, tvrdi grad će pasti na me,
Uzjario se u mom srcu plamen,
Iz grada bjegoh - ko iz grobne jame,
Goruće čelo na gol stisnuh kamen.
«A sada»? jeknuh - «pjesme, priče, bajke!»
I plakah gorko, ko na grobu majke.
Ozlju grade
(Iz narodne riznice)
Ozlju grade davno sazidani
Gradili te Zrinski Frankopani
Istorijska, tvoja kula slavna
Podsjeća nas na vremena davna
Ozlju grade naš biseru pravi,
Tu protiče Kupa prema Savi
Kažu da je sa tvoje zidine
Zgasal život lijepe Katarine
Ispod Kule teče potok mali
Most i svjetlo na hidrocentrali
Trg, Kamanje, Polje, Vivodina
Stari podrum sa lajtima vina
Sa ravnica vozi se pšenica
Z brežuljaka trsi daju vinca
Na martinje svi najveseliji
Ozlju grade meni najmiliji
To je naš Ozalj
Ponosan stojiš, od drevnih dana
Ti stari grade, Zrinskih Frankopana.
Tu nam je prošlost, tu su nam zidine stare
To je naš Ozalj, pokraj Kupe plave.
Sa zidina tvojih pogledat je lijepo,
Hidrocentralu, sela na daleko.
Tu nam je prošlost, tu su nam zidine stare
To je naš Ozalj, pokraj Kupe plave.
Zapisano tu je Slave Raškaj ime,
Naša škola, grade, ponosi se njime.
Tu nam je prošlost, tu su nam zidine stare
To je naš Ozalj, pokraj Kupe plave.
Navik on živi k izgine pošteno,
Poruka Frana – sveta uspomeno.
Tu nam je prošlost, tu su nam zidine stare
To je naš Ozalj, pokraj Kupe plave.
Misli nas vrate zbilji davnina,
Po dvoru šeće lijepa Katarina.
Tu nam je prošlost, tu su nam zidine stare
To je naš Ozalj, pokraj Kupe plave.
Kad dođu dani bura i oluja,
Neka zauvijek Sveti Vid te čuva.
Tu nam je prošlost, tu su nam zidine stare
To je naš Ozalj, pokraj Kupe plave.
| < « | » > |
|---|